BH medijski servis
zlatarevo-zlato

Zlatarevo Zlato lektira – August Šenoa: Analiza i kratak sadržaj

Kratki sadržaj


Tema Zlatareva zlata je povijesni sukob medvedgradskog velmože Stjepka Gregorijanca i grada Zagreba. U središtu tog sukoba nalazi se ljubav Gregorijančeva sina Pavla i Dore, kćeri gričkog zlatara Petra Krupića. Jedan od najvažnijih i meni najdražih likova je Jerko. Najprije je nijemi mladić koji guta svoju bol i gradsko “spadalo”, a poslije Pavlov brat i pomagač. Također je i Pavao razdvojen u dvije situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljućeg neprijatelja zagrepčana, živ i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantičan i nježan mladić, zaljubljen “do ušiju”. Od dobrih likova tu su još: Petar Krupić, zlatar i Dorin otac, brižan i zaštitan otac, sama Dora, skromna, poslušna i vrlo inteligentna, Magda, pobožna, malo brbljava, ali poštena starica koja je zlataru Krupiću pomogla odgojiti Doru.

Na domaku 16. vijeka oko župne crkve Svetog Marka nizale su se daščare u kojima se prodavala sitna roba. U tim daščarama svi su poznavali Magdu. Bila je mršava, žuta, imala je šiljast, zavinut nos, a na vrhu nosa dlakavu bradavicu. Nije imala zube i stalno je zaklapala oči. Štedjela je novac kako bi svećenici nakon njene smrti godinama služili misu za nju i njenog pokojnog muža. Zvali su je i „Paprenjarka” jer nitko nije tako mijesio paprenjake kao Magda. U Zagrebu je živio i brijač Grga Čokolin. Imao je debelu glavu, guste obrve te crne, male oči. Grga je bio prevrtljivac i podmuklica, svuda je zabadao svoje prste. Jednoga je dana pošao k plemiću, zlataru Petru Krupiću ne bi li mu ovaj dao ruku svoje kćeri, šesnaestogodišnje Dore Krupić. Petar je odbio njegov prijedlog rekavši kako je Dora premlada za ženidbu. U cijelu priču uplela se i Magda Paprenjarka jer je Dora bila njeno kumče, a kako djevojka nije imala majku, Magda je osjećala obvezu da brine o djevojci. Grga je uskoro saznao da je i Magda bila protiv njega te je odlučio osvetiti se. Prijavio je Magdu na sud zbog prodaje lojanica te je starica morala platiti globu na sudu. U drugom poglavlju susrećemo i druge likove. Mladog Stjepka Gregorijanca na Medvedgradu posjećuje zagrebački kanonik Antun Vramec koji ga zamoli neka se okani nerada i mržnje te se vrati u Zagreb.


Vramec mu govori kako će sami probati voditi vojsku, ali da trebaju Gregorijanca za vojskovođu te on na koncu pristaje. Godinu dana nakon tog dogovora mladi momak Pavao Gregorijanec prisustvovao je skupu na Kaptolskom trgu dok je narod želio spaliti nekog Filipovića koji je od katolika postao musliman. Tamo je bila i Dora sa kumom Magdom i dok je nahrupila gomila na Filipovićev dom da ga razori, ona je pala pred konje koji su jurili i Pavao ju je spasio. Momak i djevojka su se zaljubili. Pavao je nakon toga krenuo u obranu zemlje protiv Turaka gdje je skoro poginuo no život mu je spasio Miloš Radak (popeli su se na hrast te tako spasili goli život). Dora je dugo bolovala te je nakon godinu dana i mnoštva lijekova napokon ozdravila. Zatim knjiga govori o sukobu Stjepka Gregorijanca s Tahijem koji je tražio da Zagrepčani ustanu protiv Gregorijanca i traže Medvedgrad za sebe. Tahi je umro, a sud je dodijelio Medvedgrad Gregorijancu. Pavao dolazi u kuću Krupićevih te priznaje Dori da je voli; tamo dolazi i Grga Čokolin koji shvaća što se događa i počinje smišljati osvetu. Grga Čokolin jedne večeri odlazi do Petra Krupića te mu govori kako Dora ljubuje iza njegovih leđa, ali u njegovoj kući sa mladim Pavlom Gregorijancem. Stjepko Gregorijanec šalje Pavla jedne večeri mladoj udovici Klari koja je po mužu naslijedila pola Medvedgrada. Ona Pavlu priznaje da muža nije nikada nije ni voljela te da zaista voli Pavla, da ga je zavoljela kad ga je prvi put vidjela. Pavao shvaća da je to sve neka mućka te da ona zapravo ne govori istinu te odlazi iz njene kuće. Putem susreće Jerka, nijemog momka koji mu se obraća riječima – progovorio je. Jerko mu govori kako je čuo njegovog oca kako razgovara s Grgom Čokolinom te kako su razgovarali o tome kako će namamiti Pavla k lijepoj udovici Klari, a Doru će oteti kad će je stari Arbanas voziti u Lomnicu da bude pastirsko omelo.


Petar Krupić je naredio da Dora mora u Lomnicu nakon što mu je Grga ispričao laži koje se tobože pričaju o njegovoj Dori. Jerko priznaje Pavlu kako je on njegov brat po ocu; govori mu kako je Stjepko silovao njegovu majku koja je bila kmetskog roda te se za to nije smjelo znati. Čak su tražili Jerka i njegovu majku da ih ubiju no ovi su, srećom, uspjeli pobjeći. Kad je Jerkova majka umrla, brigu o njemu je preuzeo njegov ujak fratar no Jerko je majci i ujaku obećao kako će se praviti da je nijem kako nitko od njega ne bi mogao saznati istinu i ubiti ga. Pavao i jerko su uspješno spriječili otmicu mlade Dore. Grga Čokolin se uplašio da ga ne otkriju; trčao je i na kraju se izbezumljen bacio u Savu. Zlatar Petar Krupić bio je tužan što je kuća prazna bez Dore. U posjet mu je došao prijatelj Blaž Štakor koji mu je rekao da nije dobro učinio što je otjerao Doru i što je uopće povjerovao u laži Grge Čokolina. Pavao Gregorijanec je doveo Doru i Arbanasa u kuću Petra Krupića te mu ispričao cijelu istinu. Petar Krupić je tad shvatio kako je pogriješio i kaje se. Pavao je otišao ocu Stjepku te mu je rekao kako zna za sve što je naumio učiniti i da nije uspio, da je Dora spašena. Ljutit Stjepko uzeo je pušku i pucajući je promašio svog sina. U sobu je uletjela Pavlova majka Marta koja govori Stjepku kako ona isto zna sve što je godinama radio. On ju je u naletu bijesa primio za vrat i tresao dok nije pala mrtva. Pavao je uzeo tijelo svoje mrtve majke i rekao ocu kako zauvijek odlazi. Pavao je otišao do Dore te nakon toga odlazi. Radak Miloš ispričao je Jerku svoju životnu priču kako su mu Turci zapalili kuću, ubili ženu i oteli sina. Stjepko Gregorijanec je postao podban te se posvađao sa Zagrepčanima. Zagrepčani su zatvorili Kamena vrata preko noći te postavili Petra Krupića da pred vratima čuva ključeve. Stjepko je došao sa svojim istomišljenicima sa bakljama i kad mu je Petar otvorio vrata ovi su nasrnuli na njega.

Uto je došla i njegova kći, Dora te su željeli ubiti i nju. Zagrebačka vojska spasila je Petra i Doru te otjerala Stjepka. Ban je platio Gregorijancu za pola Medvedgrada, a udovici Klari Grubarovoj poručio je da mu preda svoj dio. U međuvremenu do nje stiže Grga Čokolin (koji je potajno radio za nju) te govori kako je Pavao zatražio od Petra Krupića ruku njegove kćeri te kako je ovaj pristao. Klara je izvan sebe od bijesa. Pokušala je oružjem obraniti svoj dom no nije joj uspjelo, banova vojska bila je jača. Na kraju se udala za bana te se zaklela kako će se osvetiti Pavlu i Dori.


Petar Krupić i još neki Zagrepčani krenuli su k banu da ga izvijeste o tome što radi podban Gregorijanec očekujući da će im on pomoći. Nakon toga otišli su kralju koji je pokrenuo istragu. Klara je ispričala banu Ungnadu razne laži kako su je Zagrepčani uvrijedili te ga je zamolila da je osveti. Svom ljubavniku merkizu de Lernonu naredila je kako se treba „zaljubiti” u Doru Krupićevu te da će mu kasnije objasniti zbog čega je točno ona toliko mrzi i zašto joj se želi osvetiti. Klara, Čokolin i markiz de Lernon skovali su plan da markiz provali u kuću Krupićevih i otme Doru no Jerko im je pomutio planove te je poslao Miloša po Pavla kako bi mu rekao da se zlo sprema. Klara i Čokolin spremili su novu spletku. Klara je dala otrovati Doru te ova umire. Pavao je stigao prekasno. Drugi dan na Dorinu grobu pronašli su mrtvu Magdu. Pavao je uvečer pošao do kapelice vidjeti Dorino tijelo no tamo je zatekao Klaru koja je plaćala Čokolinu što je ubio Doru. Klara mu je priznala kako je dala ubiti Doru jer ga voli no on joj je rekao kako je će zauvijek mrziti. Miloš i Jerko pratili su Čokolina te ga ubili. Miloš je u njemu prepoznao čovjeka koji mu je ubio ženu i oteo dijete. Stjepko Gregorijanec je dao imanje i novac Zagrepčanima jer su to tražili za mir. Na samrti ga je svećenik odriješio grijeha koje je priznao, a taj svećenik bio je Jerko koji mu je tom prilikom priznao da je on njegov sin. Stjepko se oprostio od sva tri sina. Pavao je poginuo na bojištu protiv Turaka, Niko je umro bez muškog potomka i tako je zauvijek nestalo imena Gregorijančevih sa ovog svijeta.

Radnja romana se zbiva u Zagrebu u drugoj polovici XVI. stoljeća. Roman počinje pričom o mržnji gospodara Medvedgrada, Susedgrada, Kaptola i Zagrepčana koja se tijekom radnje sve više oblikuje u sukob građana Zagreba i Stjepka Gregorijanca, medvedgradskog feudalca. Borba građana predvođenih mudrim gričkim zlatarom Petrom Krupićem i medvedgradskog silnika gubi svoj elementarni historijski, ekonomski i društveni značaj u trenutku kada se posve nenadano javlja ljubav između gričke ljepotice Dore Krupićeve i Stjepkova sina Pavla. Stjepko Gregorijanec sinovljevu ljubav doživljava kao nedostojan i nepromišljen izbor, pa sinu nudi lijepu, ali do srži pokvarenu Klaru Gruberovu, gospodaricu Samobora. Pavle prezire i odbaci Klaru koja se odlučuje osvetiti pomoću gradskog brijača Grge Čokolina.

On ima svoj motiv za osvetu: proseći ruku lijepe zlatarove jedinice bio je odbijen bez premišljanja. U zavjeru protiv nedužnih zaljubljenika uključuje se i sam Stjepko Gregorijanec. On planira Dorinu otmicu. Pojavljuje se tajanstveni nijemi svećenik Jerko koji pomaže Pavlu da spasi Doru. Otkriva se da je to Pavlov polubrat čija je majka nesretna žrtva iz mračne prošlosti Stjepka Gregorijanca. Ipak, ne uspijevaju sačuvati Doru. Napivši se otrovane vode iz ruke u vojnika prerušenog Grge Čokolina, ona umire. Pavle se nad mrtvom Dorom zaklinje na vječitu samoću. Stjepko Gregorijanec umire ispunjen kajanjem. Grga Čokolin svršava svoj život kukavički i mizerno, baš onako kako ga je i proživio. Pavle odlazi u borbe s turcima, uludo ulaže svoj život i pogiba kao slavan junak. Njegovom smrću gasne loza gospodara Medvedgrada.

Mjesto radnje:
Zagreb

Vrijeme radnje:
Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine

Tema:
Sukob zagrepcana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad

Analiza likova

U djelu možemo učiti crno bijelu karakterizaciju što znači da likove možemo svrstati u dobre i lošeDOBRI:Dora Krupić: poštena, živahna i jako zaljubljena u PavlaPavle Gregorijanac: hrabar “junačkog srca” Bori sa za ljubav njega i DorePetar Krupić: poštena srca i bistra uma, ponosan i brižan otac DoriMagda: Vrlo pobožna, marljiva, Dori je kao majkaJerko: Iako zaljubljen u Doru prihvaća njezine želje pa i čak pomaže Pavlu i Dori-požrtvovanLOŠIStjepko Gregorijanac: Hrabar ali pohlepan, hvalisav ne odobrava ljubav Pavla i Dore ali na kraju ipak uviđa svoje pogreške i umire sam.Grga Čokolin: prevrtljiv i podmukao , previše znatiželjan i osvetoljubiv- prevarantKlara: Pohlepna i podmukla, ne podnosi poraz.

O DJELU:

Dvije fabule: povijesna ( sukob Gregorijanaci i Zagrebčana) i ljubavna (ljubavna priča Dore i Pavla)-Fabula se kreće prema unaprijed nema digresija- Kronološka-sveznajući pripovjedač-pokretač radnje je Grga Čokolin a pokreče ju svojim spletkama-prvi hrv. povijesni roman i prvi hrv. kvalitetni roman

Bilješke o piscu

August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeća. Rođen je u Zagrebu 1838. godine, u malograđanskojobitelji mađarskoga, njemačkoga i češkog podrijetla. Osnovno i srednjeobrazovanje stekao je u Zagrebu, Pečuhu, pa opet u Zagrebu.Pravo je studirao u Pragu i Beču, jedno vrijeme uz potporu biskupaStrossmayera. Književni rad započinje feljtonima u novinama i časopisima(“Zagrebulje”). Istupa kao književni kritičar i teoretičar donoseći uhrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanjunaroda.

Uz književni rad, Šenoa je svakako i među najobrazovanijimljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika,prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnički direktor HNK-a,gradski senator i urednik mnogih časopisa, i od svega najvažnije:pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Već kao gimnazijalac Šenoa pišestihove na njemačkom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme,zahvaljujući sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevimaširokog kruga čitateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne.To se osobito odnosi na povjestice – (“Smrt Petra Svačića”,“Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) – lirsko-epske pjesničketvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnihpolitičkih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem natradicionalnu poeziju ilirskog pokreta.

Vrhunac je Šenoina stvaralaštva upripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoafinim zapažanjem ulazi u seoski, malograđanski i gradski životpromatrajući sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima ipostavljajući svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.Jedan od najvažnijih i meni najdražih likova je Jerko.Najprije je nijemi mladić koji guta svoju bol i gradsko “spadalo”,a poslije Pavlov brat i pomagač. Također je i Pavao razdvojen u dvijesituacije, kao hrvatski kapetan, sin najljućeg neprijatelja zagrepčana,živ i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantičan i nježan mladić,zaljubljen “do ušiju”. Od dobrih likova tu su još: Petar Krupić,zlatar i Dorin otac, brižan i zaštitan otac, sama Dora, skromna, poslušna ivrlo inteligentna, Magda, pobožna, malo brbljava, ali poštena starica kojaje zlataru Krupiću pomogla odgojiti Doru.

Add comment

Your Header Sidebar area is currently empty. Hurry up and add some widgets.